DIOKLECIJANOVA PALAČA – je antička palača cara Dioklecijana u Splitu. Oko 300 godine podigao ju je rimski car Dioklecijan i u njoj boravio nakon povlačenja s prijestolja (305. godine) do smrti (316.godine).
Sagrađena je u uvali poluotoka pet kilometara jugozapadno od Salone, glavnog grada provincije Dalmacije. Po svojoj kompoziciji nosi u sebi elemente carske vile, helenističkog grada i utvrđenog vojnog logora (castrum). Palača je u tlocrtu zamišljena kao pravokutnik, ali je prilagođavanje terenu, prilikom gradnje, nametnulo manja odstupanja (istok: 214,97 m, sjever: 174,74 m, jug: 181.65 m). Pročelni zidovi plače u svojim su donjim dijelovima masivni i jednostavni bez otvora, a u gornjim dijelovima rastvorni su velikim lučnim prozorima koji su jednostavni prema kopnu, tj. na zapadnom, sjevernom i istočnom pročelju, a raščlanjeni vijencima, konzolama i polustupovima na južnom pročelju prema moru. Vanjski zidovi palače, osim zapadnog, do danas su većim dijelom dobro sačuvani.
Ulažu se napori oko kandidature Splita za grad Evropske kulture 2020. godine. Objekti koji su ranije navedeni mogli bi biti u sklopu ovih nastojanja. U ovom smislu postoji idejno rješenje "Nove Bazilike" prof. Borisa Magaša u stočnom krilu "zagrljaja" gradske luke ispred poluotoka Sustipana.
Robert Adam, Ruševine palače cara Dioklecijana, 1764., opći presjek palače od istoka prema zapadu • akvarel Rudolfa von Altader Domplatz in Spalato - 1841. i grafika Roberta Adama Spalato - Kaiserplast Vestbulium Fassadendetail - 1764.